četvrtak, 21. ožujka 2013.

Poljubit ću je uskoro,možda

Poljubit ću je uskoro,možda

PISAC: Šime Storić

O PISCU:


Šime Storić rođen je 1943. godine u Čisti Velikoj pored mjesta Vodice kod Šibenika, a fakultet je završio u Zagrebu, gdje trenutno živi i radi kao prosvjetni djelatnik.
Uz mnoštvo priča za djecu i odrasle koje je objavio u raznim novinama, časopisima i na radiju, do sada je objavio sedam knjiga: Križ, Omiš, 1971.; Sprovod kozjom stazom, Zagreb, 1994.; Slatke suze, Zagreb, 1997.; Poljubit ću je uskoro, možda, 2000.; Udvarač s pištoljem, Zagreb, 2001; Mrtvac poginuti ne može, Mostar, 2002. i Mačka se uvijek dočeka na noge, Zagreb, 2006. 

TEMA: 
Zajubljenost dječaka Filipa

MJESTO RADNJE: Dalmacija,Okuč

VRIJEME RADNJE: početak ljeta

FABULA: 

UVOD - Filip dolazi kod bake Klare na praznike
ZAPLET - Upoznaje rođaka Žarca i njegovo društvo
VRHUNAC -Zaljubljuje se u Mirnu,no ona ga odbija
RASPLET - Zaljubljuje se u Liviju,no ona mora na liječenje
KRAJ - Livija se vraća sa liječenja i kaze mu da je može poljubiti uskoro,možda


KRATKI SADRŽAJ:

  Filip dolazi baki na ferije ( baki Klari)
  Upozno je Žarca, koji ga je upoznao s svojim prijateljima od kojih je bila i jedna  (ili Mirna) u koju se zaljubio a ona ga je branila pred društvom uvjek pa je mislio da je obostrano
Nakon nekog vremena je upoznao i Liviju, bolesnu djevojčicu kojoj je kosa otpala zbog bolesti…
Jednom je vidio Mirnu s njenim dečkom što ga je jako razočaralo i rastužio jer je mislio da joj se sviđa…od tada je mislio samo na Liviju…
S Livijom se jako dugo dužio ali onda je morala ići u bolnicu na pretrage, a kada su stigli rezultati, bila je zdrava…nakon nekoliko dana ju je pitao smije li je poljubiti i ona mu je odgovorila: Uskoro, možda.

LIKOVI:

FILIP,LIVIJA,Žarac,Žarčevi prijatelji,baka Klara,Iva,Mirna;

KARAKTERIZACIJA GL.LIKOVA:

Filip:
 
fizička karakterizacija: "Problem o kojemu je govorila bila je moja debljina."
psihička karakterizacija: "Postajao sam gnjevno ljubomoran na svaki njegov uspješan potez.", "...dok sam gledao Mušicu i ostale kako prate sa zanimanjem, osjećao sam istovremeno i prkos i zadovoljstvo."
 
 Livija:

fizička karakterizacija: "Imala je obrijanu glavu.", "Gledao sam njezin mršav struk.", "Takav joj je bio i gornji dio tijela, za razliku od stražnjice koja se donekle zaoblila dok se opirala.", "Za razliku od mršava tijela imala je sasvim lijepe, zaobljene noge."
psihička karakterizacija: "Livija je sjedila nasuprot meni i s divljenjem gledala u oca." Livija nije površna jer joj ne smeta filipova debljina. Čak i u najgorim trenucima, Livija je sretna i nasmješena jer ima obitelj koja je uvijek uz nju i jednog, ali pravog prijatelja Filipa.

ODNOS IZMEĐU GL.LIKOVA:

FILIP i LIVIJA:
Oni su susjedi. Jedan u drugoga su zaljubljeni. Shvaćaju se,jer su u sličnoj situaciji.

MOJE MIŠLJENJE O DJELU:

Ovo djelo mi se svidjelo. Sviđaju mi se likovi i njihovi postupci. Drago mi je što nema nabacanih opisa. Sviđa mi se jer se mogu zamisliti u takvoj situaciji. Pisac nas je naveo na ramišlanje.
Možemo puno naučiti iz njihovih postupaka.  Možemo i izvući puno pouka kao:
''Odijelo ne čini čovjeka.'' ! Sve u svemu djelo je jako dobro napisano i zanimljivo! :) 

četvrtak, 22. ožujka 2012.

Junaci Pavlove ulice

pisac: Ferenc Molnar

kratki sadržaj:


U školi su se djeca pod satom latinskog jezika dopisivala. Čengej je poslao
pismo Boki. Pismo je bacio k Nemčeku i rekao da ga dâ Boki. Nemček je
pismo bacio Boki i on je otvorio. U pismu je pisalo da je sastanak u 3 sata
i da se bira predsjednik. Za predsjednika su izabrali Boku. Jednog dana
Nemček se je igrao kuglicama. Naišla su dva pastora, oni su članovi
udruženja Crvenih košulja i oteli su Nemčeku sve kuglice. Za nekoliko
dana Boka i Nemček su otišli na otok gdje su Crvene košulje. Put je bio
jako težak i morali su se dobro sakriti da ih ne opaze. Boka se popeo na
brdo i sa dalekozorom promatrao protivnika. Boki se učinilo da je među
mnoštvom dječaka ugledao i Gerba. Nije još bio siguran. Boka i Nemček
su se približavali otoku da vide da li je to Gereb. Na obali su našli čamac
kojim su se prevezli do otočića. Na malom otoku su ugledali Gereba. On ih
je izdao. Pričao je sa vođom Crvenih košulja Ferijem Ačom. Boka je otišao
na otok a Nemček je ostao kod čamca. Kada se Boka vratio rekao je
Nemčeku da skoči u jezero da ga ne otkriju , a da će on sakriti čamac.
Crvene košulje su odustale od potrage jer su mislile da su pobjegli.
Nemeček je sutradan cijelo vrijeme kašljao jer se prehladio od hladne
vode. Jednoga dana vidio je Gereba kako Janku daje cigarete da im
pomogne u borbi protiv Pavlo - uličana. Janko je pristao. Mali Nemeček je
svaki dan odlazio na otok kod neprijatelja. Jednom su ga primjetili i bacili
u jezero. Tada se jako prehladio. Crvene košulje su najavile rat. Gereb je
došao pitati Boku da ga primi natrag ali je Boka odbio. Gereb je otišao
kući plačući. Kasnije je došao Gerebov otac da pita zašto Gereba neće
primiti jer je on bio pošten čovjek, i Boka ga je primio natrag. Sutradan u
3 sata Crvene košulje su došle u napad. Kada je rat završio Boka je došao
k Nemčeku u posjetu da mu kaže da su pobjedili i da su ga Pavlo - uličani
proglasili kapetanom. Nemeček je bio sretan, ali ga je bolest svladala,
legao je u krevet zatvorio oči i nikada se nije probudio. Svi su jako tužni
otišli svojim kućama.

Bajka o ribaru i ribici

pisac: Aleksandar S. Puškin


kratki sadržaj:


Na obali mora živjeli su starac i starica. Starac je lovio ribe, a njegova žena je prela pređu. Jednog dana je starac lovio ribe i uhvatio je zlatnu ribicu koja govori. Ribica je molila starca da je ne ubije, već je pusti natrag u more, a ona će njemu ispuniti njegove želje. Starac ju je pustio u more, ali nije ništa tražio od ribice. Kad je to ribar ispričao svojoj ženi ona ga je grdila i nazvala prostačinom i budalom i tražila da od te ribe traži novo korito. Kad je to dobila, tražila je novu kuću, željela je biti moćna vlastelinka, a zatim i svijetla carica. Živjela je u dvorcu, imala je sve što je poželjela dok je svoga muža poslala da radi u staji. Na kraju je željela biti vladaricom mora i da joj zlatna ribica služi. Ribica se na to razljutila i ništa nije na tu želju odgovorila, a kada je ribar došao kući, našao je opet svoju kolibu, ženu i prepuklo korito.

Strah u ulici Lipa

pisac: Milivoj Matošec


kratki sadržaj:


Jednog dana u Ulicu Lipa je došao Mungos Nevada i unio strah u ulicu. Natjerao je družinu da mu ispunjava sve želje. Mungos je boravio u Alkibijadovu podrumu. Družina se odlučila suprostaviti Mungosu. Mungos je jednog dana našao Tugoljuba Prvog u podrumu. Malo kasnije Tugoljubu se pogorša zdravlje, a Mungos otrči po Velikog Toma koji je doktor. Veliki Tom je smjestio Mungosa i Tugoljuba Prvog u svoju kuću. Mungos je Velikom Tomu ispričao kako je pobjegao od kuće zato što je morao ići na popravni iz fizike i matematike, pa je zato mislio da ga nitko ne voli. Veliki Tom je pomirio družinu i Mungosa.


Kratki sadržaj (verzija 2):
„Ulica lipa vrlo je stara ulica. Kažu, jedna od najstarijih u gradu. Sve je u
toj ulici lijepo i mirno, pa i kuće. Male su kao i ulica, ugodne, tihe i
nekako zadovoljne i sobom i ljudima.“

Ipak, u ulici postoji jedno mjesto koje podsjeća na stara vremena. Tu je ponajprije ruševina vrlo stare kuće ili još bolje, ono što je od ruševine ostalo, a ostali su samo temelji, a pod temeljima mračan i prilično tajanstven podrum. Ne znamo, možda je kuća od koje su ostali samo temelji i podrum nekada pirpada Alkibijadu Kolotrku.

U toj ulici živi složna družina: Šapica, Praporac, Veslonožac, Cvrkutalo i djevojčica Latica.

Iznenada njhov mir remeti dolazak nepoznatog dječaka zastrašujućeg izgleda i grubog ponašanja koji se predstavlja kao Mungos Nevada. Cijela družina je prestrašena, samo se brbljavi Cvrkutalo ponaša kao ulizica. Mungos odmah izdvoji plahog Šapicu i natjera ga da ga odvede kući. Družina se međusobno posvadi jer nisu zaštitili prijatelja. Mungos prijetnjama pištoljem i prijevarom natjera Šapicu da kupi bezvrijednu srećku za četiri dinara, što je cijela Šapičina ušteđevina. Kada su se vratili, cijela družina je svjesna da se nešto ružno dogodilo i nadalje se pokoravaju Mungosu te mu pronalaze smještaj u hladnom i mračnom Alkibijadovu podrumu.

Mungos ih prisili da ga prate u obližnji dio grada, ali im ne dozvoljava da vide gdje je do sada živio. Praporac i Veslonožac se znakovima sporazumiju i Veslonožac slijedi Mungosa do ulaza u stambenu zgradu. Družina se pomalo oporavlja od prvog straha, a Mungos se vraća sa zavežljajima koje treba odnijeti u podrum. U podrumu dolazi do novog sukoba i Šapica pokazuje veliku hrabrost i odbija donijeti konopac za sušenje rublja.

«Šapica je drhtao, silno napregnut i silno uzbuđen. Hoće li izdržati? Mora!
Ako još jednom popusti, Mungos će ga ucjenjivati do smrti. Sada konop,
a kasnije tko zna što! Možda stol ili ormar. Ili štednjak. Ili novac iz tatine
novčarke. Ne, neće popustiti.»

Družini nije uspjelo iskoristiti ovu slabost jer ih je Munogs ucijenio rekavši im da su mu pomogli da iz tuđeg stana ukrade stvari, te da su i oni sada njegovi suučesnici u krađi. Oni bez riječi primaju zapovijed da se ponovno okupe u pet sati popodne. Družina ne zna što bi učinila i ljuta je na Cvrkutala, ali se on brani da je spasio život Šapici donijevši konopac umjesto njega. Svi mu oproste i pokušaju se dogovoriti što će dalje. Njihove muke se nastavljaju kad su došli kući. Šapica se boji priznati mami što se dogodilo, Latica pokušava skriti sve od mame, a ne zna kako bi sakrila njhove nevolje pred ujakom Velikim Tomom koji nekako pronikne u sve njihove tajne. Veliki Tom je šaljivac koji u vrijeme ručka kuha večeru i razumije sve njihove brige, ali mu se Latica ipak nije mogla povjeriti. Pomoć od Velikog Toma traži i Cvrkutalo koj izmišlja strašnu bolest ne bi li ga Veliki Tom poslao u bolnicu i tako riješio svih muka.

Veslonožac pokušava istražiti što više o Mungosu, upoznaje skupinu starijih dječaka, ali o Munogosu ne uspijeva ništa saznati.

Mungos je tijekom svog popodnevnog sna usnuo strašan san u kojem se otkriva da je on zapravo ipak samo uplašeni dječak koji doziva mamu. U pet sati dolazi samo Praporac i obavještava Mungosa da mu društvo iz Ulice lipa više ne želi pomagati. Praporac uspijeva zbuniti Mungosa i izvući mu Šapičin novac.

Mungos je sada sam u podrumu i tu vidimo sav njegov strah i usamljenost, pokušava se ohrabriti razmišljanjem o junacima iz jeftinih vestern romana, ali mu to baš i ne uspijeva jer mu se ipak pričinjavaju duhovi. Tek kada je pala noć iskrada se iz svog skloništa, odlazi u stan svojih roditelja gdje uzima novac namijenjen plaćanju računa kako bi kupio hranu za nekoliko dana.

Na povratku u podrum Mungosa čeka iznenađenje, u podrumu je novi stanar, starac koji je pobjegao iz staračkog doma, Tugoljub Prvi. Nakon prvotnog nepovjerenja oni se sprijateljuju. Tugoljubu preko noći pozli i Mungos trči po liječnika Velikog Toma. U domu Velikog Toma Mungos otkriva svoju tajnu. Njegovo pravo ime je Darko. Ima dvije jedinice i mora na popravni iz matematike i fizike, a roditelji zbog toga nisu htjeli pokvariti svoje ljetovanje. Ostavili su ga kod tatinog prijatelja da s njegovim sinom uči, ali se dječaci nisu mogli složiti. Povrijeđen postupkom svojh roditelja Mungos je uvjeren da ga nitko ne voli i odlučio je pobjeći od kuće i postati odmetnik baš kao i junaci romana koje on tako voli čitati.

Veliki Tom pomaže Mungosu da shvati svoje zablude.

«O svakom čovjeku ovisi hoće li steći prijateljstvo i naklnost drugih ljudi.
To je posao koji mora obaviti sam. Ako ne uspije, nitko drugi nije kriv.»

Veliki Tom pronašao je i rješenje za popravni ispit, u učenju će Mungosu pomoći umirovljeni profesor iz Ulice lipa, a i od družine je izmolio oprost za Darka ispričavši im da je i on načinio sličnu glupost kad je bio dječak.

Na kraju Veliki Tom poziva svu djecu na večeru, ali u podne.

Finka Fi

pisac: Maja Brajković - Livaković

Glavna je junakinja, dakle, školjka na morskoj obali. Njezin život teče u prirodnom okruženju sve do susreta s ljudskom rukom. Upravo čovjek unosi veliku promjenu u njezin život. Ono što je djetetu vrlo blisko u ovoj knjizi jest spoznaja da oko nas postoje i drugi svjetovi, životinja i biljaka, s kojima su ljudi sudbinski povezani. Otkrivanje te veze vodi i prema pitanjima o smislu života i postojanja koja si školjka počinje postavljati. U njezinim razmišljanjima, željama i doživljajima čitatelji će lako prepoznati mnogo toga iz vlastitoga života.

Koko u Parizu

pisac: Ivan Kušan ( 1933. ) - hrvatski pisac


kratki sadržaj:

Na početku romana saznajemo da Koko s prijateljem Zlatkom putuje u
Pariz, gdje živi Zlatkov ujak Poklepović, slikar kojeg Francuzi zovu
Pokle. Prije odlaska u Pariz, Zlatko, koji je već bio u Parizu, pričao je Koku
strašne priče o Parizu, pa ga je zastrašio. Prestrašeni Koko ipak sa
Zlatkom sretno avionom dolazi u Pariz gdje ih dočekuje Zlatkov ujak slikar
Poklepović.

Slikar Koka i Zlatka odvodi u svoj skroman stan, gdje im pokazuje čuvenu
sliku Mona Lise. Prvi izlazak u Parizu bio je u brijačnicu, iako je Koko htio
vidjeti poznate znamenitosti grada Pariza. Koko je primijetio neke
nepoznate osobe koje bježe preko terase u crvenom automobilu pa ih je
pratio, ali se nažalost izgubio. Dječaci Jean i Michel željni avanture otmu
Koka misleći za njega dobiti otkupninu. Koko im je rekao da je siromašan i
spomenuo je sliku Mona Lise. Jean i Michel traže od Zlatka da im za otkup
Koka donese sliku. Zlatko je donio sliku, ali su i njega oteli. Koko i Zlatko
uspiju pobjeći otmičarima noseći sa sobom sliku. Djevojčica Marie Clevere,
kći poznatog novinara i njezin prijatelj Katsarida Somais, sin bogatog
brodovlasnika, prate Koka i Zlatka. Katsarida je smatrao da njegov otac
želi na svome brodu imati sliku Mona Lise, a Marie je iz očevih članaka
saznala da je slika nestala. Slikar Pokle trebao je sliku donijeti na
snimanje filma "Slika za milijardu", ali kako je slika nestala, on se htio
baciti s Eifelovog tornja.

U potrazi za slikom Mona Lise svaki od likova odlazi najprije u stan slikara
Poklea, a nakon toga u stan gospodina Somaisa, gdje svatko iznosi svoj
razlog zbog čega je htio tu čuvenu sliku. Zajednički prijatelj, bivši bogalj,
želio je razgovarati s Kokom, pa je on trčao beskrajnim stepenicama i
probudio se.

Sve to je u stvari bio san dječaka Koka koji je pod utjecajem Zlatkovih
priča bio jako uzbuđen i prestrašen, uhvatila ga je groznica i utonuo je u
duboki san.